Početak
In pricipio erat verbum
Et verbum erat apud Deum
Et Deus erat verbum
Na početku stvorio je svjetlo
I čovjeka da Mu bude slika
Evo ti pa vladaj zemljom pravedno
Prvo vrijeme čovjek bješe dobar
Bješe slika i prilika Boga
Sve dok nije htio puno više
Na svog brata digao je ruku
Otimao zemlju, latio se mača
Prevario svoga Oca i zagazi u grijeh
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
Nije nas ostavio Bog
I od tada čovjek vara Boga
Na sve strane ratovi i droga
Kao da je Zemlja izgubljeni svijet
Svađaju se narodi i rase
I proroci lažni zaluđuju mase
Djeca, vjera, tijelo, prodaje se sve
Nekad čovjek bješe samo lovac
A sad bližnjeg ubija za novac
Napada i krade i svijetom sije strah
Tvoje riječi izvrnuli, Bože
Ko da s Vragom žive ispod kože
Ne znaju za milost, ni za kajanje
A ja neću živjet u tom grijehu
Neću takav put za našu djecu
Ej da može moja pjesma popraviti svijet
Obranimo ljubav, ona svima treba
Praštanje i nada darovi su s neba
Pogledaj u oči Stvoritelju svom
Nije nas, nije nas
Nije nas ostavio Bog
Dolazak Hrvata
U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj
U godini Gospodnjoj šest stotina i nekoj
Spustila se na tu zemlju sila
Plava je krv narod predvodila
Drhti zemlja, kamen puca
Kroz nebeska vrata
Dojahao bijeli vitez
Sa mačem od zlata
Dajte mi komad zemlje svete
Zemlja je i mati i dijete
Ljubi svoju zemlju
Na njoj ti sagradi dom
I brani je krvlju svojom
Povezan si s njom
Ljubi svoju zemlju
Ljubi blagoslovljen plod
I ponosno po njoj hodaj
Svoj zemaljski hod
Dajte mi komad zemlje svete
Zemlja je i mati i dijete
Bijeli vitez krenu nazad kroz nebeska vrata
Ostavio lijepu našu bez gladi i rata
Pred nebeskog Oca klekne s riječima od zlata
Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata
A junačka zemlja moja mila
Do danas je riječi zapamtila
Duh ratnika
Odakle si, iz koje fronte stižeš
Hej, ratniče, umornog koraka
Odavno se ovdje boj ne bije
Zašto kao duh ovuda lutaš
Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije
I mojom je krvlju ona natopljena
A duša nema mira, traži je
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti
Domovina koju smo svi snili
Za njenu slobodu krv si svoju dao
I tisućljetni san je stvarnost postao
Ne poznajem je takvu i tužna mi se čini
U snovima je mojim ponosna i lijepa
A gdje su joj junaci i sinovi vrli
A gdje vrednote za koje smo mrili
Hej, ratniče, te Hrvatske nema
Čim propupa snašle je nevolje
Podigle se na nju sile tame
Udarile na krunu i prijestolje
Uvijek je bilo i uvijek će biti
Onih što će dušu Vragu prodati
A vi zato bdijte, jer morate bditi
Domovini ponos vratiti
Sve bih dao da je vidim
Ponosnu i lijepu ko u snovima
Sve bih dao da je vidim
I opet bih spreman stao, svoj bih život dao
Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije
I mojom je krvlju ona natopljena
A duša nema mira, traži je
Diva Grabovčeva
Bila jednom u tim davnim danima
Grabovčeva lijepa kći
Gdje iz kamena voda teče
Na Hercegovu tlu
Gdje iz kamena raste cvijeće
U sjećanje na nju
Dušman tuče, mlado tijelo ubija
U oku joj gasi nevin sjaj
Molitva je na usnama bila joj za kraj
Umre tijelo, al duša ode u Gospin zagrljaj
Diva, Diva Grabovčeva
Zauvijek na nebu sja
Teče voda Hercegova
Tamo gdje bi njezin kraj
Pogledaj u oči našim ženama
I kad vidiš jedan divan sjaj
To je Diva Grabovčeva
Još je ona živa znaj
Teče voda Hercegova
Tamo gdje bi njezin kraj
Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli
Vlada opći nespokoj
Ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj
O toj ženi, čistoj, hrabroj
Divi Grabovčevoj
Moj dida i ja
Preko polja kroz sjećanje ide
Kršan čovik, tvrde brade side
Pamtim pogled, tu toplinu oka
I svaka riječ je bila mu duboka
Čvrst je dida bio kao stijena
Hrabra srca i kamenih gena
Sva je mudrost utkana u njemu
Njegove su priče učile me svemu
Poštenim putem ići bit će teško, znaj
Al samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj
Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
Pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
Moj dida i ja, prijatelja dva
Drugo vrijeme, ista sudbina
Gleda na me planina Svilaja
Sa očima njegovoga sjaja
Crpio je snagu tamo gore
Planina mu iscrtala bore
Njegove su ispucale ruke
Meni bile kao mirne luke
Kako da mu zahvalim na svemu
Sinu ime dao sam po njemu
Poštenim putem ići bit će teško, znaj
Al samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj
Hej, da mi je pogledati dolje
Sa Svilaje na Petrovo polje
Pa da viknem jaće od oluje
Da me dida još jedanput čuje
Neka niko ne dira u moj mali dio svemira
Istok, Zapad, svako brani svoje
A ja ne smjem ono što je moje oduvijek
Jedini moj svijet
I samo zato za njih sam fašista
A nikad nisam htio tuđe ništa
Samo nju, zemlju slobodnu
Mirno živim ponosan na svome
Makar nije uvijek sve po mome
Napadaju ta sluganska pera
Ko da oni branili su sela
Miševi iz rupa izišli
Eh, što im se povampire lica
Kad se vije naša šahovnica
Sveta zastava
Mirno živim ponosan na svome
Makar nije uvijek sve po mome
Nek se čuje, nek se zna
Nek vijori zastava
Neka nitko ne dira
U moj mali dio svemira
U eteru laži obmanjuju ljude
Tako lako pravednima sude
Jesam kriv zato što sam živ
Domoljublje prozvali fašizam
Tako brani njihov komunizam
Prozirna demagogija
Mirno živim ponosan na svome
Makar nije uvijek sve po mome
Lipa Kaja
Dok se mjesec nebom zlati
Znam da tvoja duša pati
Ja te molim, ne predaj se
Jer kad zora u dan pukne
Bit će kasno da jaukne
Glasa tvoga niko čuti neće
Da su tvoji prije znali
Kome su te obećali
Ne daj Bože da sad ode
Kad smo došli do slobode
Lipa Kajo roda moga
Ne udaj se za drugoga
Hej, lipa Kajo, lipa Kajo
Kad na Gackom zora pukne
Bit će kasno da jaukne
Glasa tvoga niko čuti neće
Da su tvoji prije znali
Kome su te obećali
Kletva kralja Zvonimira
Prodali su naše snove Judini sinovi
Suho zlato bacili u blato
Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno
I nevinom krvlju plaćeno
Ej, umorna zemljo izmučena
Ima li još tko umrijeti za te
Prodali su naše snove Judini sinovi
Suho zlato bacili u blato
Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo
Težak sada križ mi nosimo
Ej, umorna zemljo izmučena
Ima li još tko umrijeti za te
Kralju Dmitre Zvonimire
Kroz planine odjekuju krici
U tamnici tvoji su vojnici
Izdajice, ne imali mira
Ubili ste kralja Zvonimira
Izdali ste naše velikane
I sinove što su majke dale
Jučer gledam sliku naroda
Baca cvijeće po herojima
A već sutra pobjednike sude
Prodaše ih za Judine škude
Ratnici svjetla
Kada vidiš kamen na kojemu piše
Da je ratnik pao i nema ga više
Nemoj samo proći ko da ne postoji
Tu su hrabro pali prijatelji moji
Slušaj kako grmi, kako more pjeni
Pitaju te jesu li zaboravljeni
Za njih se pomoli, nek mi braća znaju
Heroji se nikad ne zaboravljaju
Branili su zemlju i rame uz rame
Ko ratnici svjetla stali protiv tame
Zato zora sviće, zato dan se budi
Hvala im na svemu, slobodni smo ljudi
Dan dolazi
Ljeto, jesen, zimu i proljeće
Sve to jedan život nosi
Kada s neba anđeo dolijeće
Rađamo se i odemo bosi
Zbogom nebo plavo
I mog doma rosna travo
Dobri moji prijatelji svi
Zbogom ljubavi
Dan dolazi za heroje i sirotinju
Dan dolazi da se spase koji vjeruju
Zapjevajmo, dan dolazi
Kada zora rano zamiriše
Ja je neću vidjet više
A kad divlje ruže procvjetaju
Raduju se koji znaju
Zbogom nebo plavo
I mog doma rosna travo
Dobri moji prijatelji svi
Zbogom ljubavi
Tamo gdje su moji korijeni
Podiglo se sunce i toplinu prosipa
A jutro mi nosi miris bilja gorskoga
Pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena
Bio sam ko divlji vjetar svih tih godina
Kada čujem naše pjesme krv u meni vri
To je ljubav što u duši godinama zri
I dok vrijeme ide tu sve jače pripadam
Neću svoje lice kriti samo jedno znam
Bog će uvijek svakom dati
Samo treba vjerovati
Biti Božjeg lica slika
Posijati gdje si nika
Tamo gdje su moji korijeni
Što ljepota živi u meni
Tamo nosim svaku pobjedu
Svojoj zemlji, svome narodu
Odvest ću te u dolinu moje radosti
Kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti
Nek nas nebo blagoslovi, snove ostvari
I sinove sokolove da nam podari
Bog će uvijek svakom dati
Samo treba vjerovati
Biti Božjeg lica slika
Posijati gdje si nika
Sine moj
Šutnja je često jaća i od riječi
Ali pjesma ruši sve
Tuku na me vjetrovi razni
Al ne dam se zbog tebe
o, sine moj
Znam da sa tvojim pogledom toplim
Vidiš u meni sve
Ali ja tebe gledam ko nebo
I živim za tebe
O, sine moj
Neka na putu tvom vodi te Bog
Izdati nećeš tad ti roda svog
Samo je vjera sačuvala mene
Ljubio sam Boga, a On mi dao tebe
Sine moj
Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
Za dobre ljude sve
Koji pod svetim barjakom idu
Kroz javu i kroz sne
Šutnja je često jača i od riječi
Ali pjesma ruši sve
I tebe će tuči vjetrovi razni
Al ne daj da slome te
o, sine moj
Nezapamćena gužva ispred zagrebačke prodavaonice Croatia Records u Bogovićevoj ulici. Kolona obožavatelja koja je strpljivo čekala na svoj primjerak novog albuma Bilo jednom u Hrvatskoj i to s autogramom. Najprodavaniji album u jednoj večeri - to može samo Thompson. Svi koji te večeri nisu mogli osobno doći do Thompsona imali su ga prilike gledati preko televizijskog glazbenog programa CMC i slušati putem Narodnog radija koji su cijeli prijenos pratili uživo, a sudeći po brojnim porukama koje su se cijelu večer izmjenjivale odaziv Thompsonovih obožavatelja bio je velik.
Četiri godine publika je strpljivo čekala novi Thompsonov uradak. Nakon Vjetra s Dinare i E, moj narode koji su rušili sve rekorde u prodaji nije bilo lako napraviti novi album. Thompsonu je i ovaj put to pošlo za rukom. Sjajna ekipa počevši od Tihe Orlića s kojim je Thompson već prije surađivao pa do novih Damira Šomena, Damira Lipošeka Keksa, Fedora Boića, Branimira Mihaljevića, Berislava Blaževića Bere te Tomislava Mandarića dala je sve od sebe da ovaj album zvuči fenomenalno. Bogata knjižica (design Božesačuvaj) s tekstovima svih dvanaest pjesama čini ovaj album još poželjnijim.
