Iza devet sela
Čuješ li me
Kako dozivam te rode
Priko 9 šuma i velike vode
Po prašnjavom putu
Ti uz rijeku kreni
Kad zapiva sokol
Sve si bliže meni
Nemoj ići lijevo
Na križanju staze
Tu ne ide nitko
Svi se zvijeri paze
Nego, hajde, desno
Do velike stijene
Gorske ćete vile
Poslati do mene
Daleko, daleko iza devet sela
Daleko sam ja
Gdje su vuci, vile i hajduci
Tamo gdje sam rođen ja
Daleko, daleko iza devet sela
Daleko sam ja
Gdje se zvijezde
Kao ptice gnijezde
Tamo tebe čekam ja
Čuješ li me
Kako dozivam te rode
Priko 9 šuma i velike vode
Budit će nas sunce
Velikoga sjaja
A u zraku miris
Moga rodnog kraja
Ne varaj me
Na brdu baklje mirišu
Koraci u mraku nestaju
Pogledaj lice dječje
Da li te sjeti na mene
Zastave slobode viore
Čaure su dječje igračke
Iza rijeke pored granice
Ljubim sliku svete djevice
Ne varaj me
Sa golubom u rukama
Sloboda je
Stvorena u mukama
Ljudi se vesele i tuguju
Meni samo pjesme ostaju
Gluhonijemi himnu pjevaju
Domovini ime spominju
E, moj narode
Od vremena još od Krista
Nova lica, scena ista
Vražje sile se trude
Da nas ne bude
Antikristi i masoni
Komunisti ovi, oni
Šire sotonske fraze
Da nas poraze
E, moj narode, e, moj narode
A mi gluhi, nijemi, slijepi
Svatko u svom mraku strepi
Narod biran od Boga
Guši nesloga
Iz povijesti naše slavne
A i ove ne baš davne
Sve smo što nam je vrijedno
Stekli zajedno
E, moj narode, e, moj narode
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
Ni ja više tako nemogu ni neću
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
E, moj narode, e, moj narode
Generacije junaka
I pobjednička vojska jaka
Još se brine i gine
Zbog Domovine
S nebeskih tih visina
Daj nam Bože opet sina
Da nas vodi iz bijede
Sve do pobjede...e, moj narode
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
Ni ja više tako nemogu i neću
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
E, moj narode e, moj narode
Neću izdat ja
Kao stjena što se ne da
Žegama, divljim olujama
I ja nikad ne dam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
Nisam sudac, a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjećanja
Na svojim leđima
Gdje god dođem, kud god prođem
Već je netko odlučio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Neću izdat ja Boga nikada
Neću gasit sunce koje s neba sja
Neću zbog tebe rukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
Zeleno je bilo polje
Ej, divojko, lipa li si
Moja nisi, a čija ti si
Sićam te se, kako ne bi
Lažem sada samom sebi
Dao sam ti srce svoje
Samo zbog lipote tvoje
Na tom polju prosute
Zeleno, zeleno je bilo polje
Zlatno sunce iznad nas
Ladna vodo, krvi moja
Sad mi triba snaga tvoja
Napoji mi ljubav moju
Da joj pivam pismu svoju
Radost s visina
Sudbina je nekad puna zla i teška
Pa se život tako čini kao greška
Sreću treba zagrliti
Dobar prema svima biti
Samo će od sebe
Krenuti kod tebe
Ti ne gubi nadu da će biti bolje
Pruži ruke k nebu i kada si dolje
Svi se sada promijenimo
I Bogu se obratimo
Samo će od sebe
Krenuti kod tebe
Prospi na nas radost s visina
Učvrsti nam vjeru u Tvog Sina
Odbaci sotonu da te ne zavede
Pruži ruke Kristu, neka te povede
Tu slobodu Bog ti nudi
Ti odluči hrabar budi
Dal ćeš stranom tamnom
Il ćeš poći samnom
Prospi na nas radost s visina
Učvrsti nam vjeru u Tvog Sina
Reci brate moj
Ne pitaj me ništa
Bilo je pa prošlo
Dabogda se ne ponovilo
Ja sam imo sreće
Pa sam kući došo
A puno ih se nije vratilo
Reci brate moj
Jesmo li prokleti
Pa se tako brzo
Sve zaboravi
Al neka neda Bog
Pa nas budu trebali
Opet će se gusta
Magla spustiti
Ne osjećam dane
Tek poneko veče
Kad se sjetim naših pjesama
Tad i vino krene
Ko Čikola teče
Velebitska vila doziva
Ne pitaj me ništa
Tek svijeću upali
Za sve one što su
Za dom pali
Moj Ivane
Čija je ono livada, čija je ono trava
Čija li je divojka, rumena i plava
Ivanova livada, Ivanova trava
Ivanova divojka, rumena i plava
Odvela nam Ivana ta sudbina kleta
Odvela sa Kupresa priko bijela svijeta
Ostala je samo jedna želja jaka
Zapjevati pjesmu kupreskog junaka
Moj Ivane, pobratime mio
Jesi l skoro na Kupresu bio
Jel kupresko polje uzorano
Jel na njemu žito posijano
Vratit će se Ivan s tisuću momaka
Pjevat će se pjesme naših Kupresaka
Pokosit će Ivan livadu i travu
Oženit će divojku rumenu i plavu
Ne pitaj mene
Izgubija sam vrime, previše sam htio
Pobjeće i mjesec, suviše san snio
Sad mi zora često pogledava oči
A što joj kradem vrime u njenoj samoći
Čujem kako nekad jecaju planine
Pođem njima kad se zaželim tišine
Ne pitajte ništa sa kamena dušu
Jer vjetrovi sada neki drugi pušu
Šta će ti život kad puteve mijenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš
Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Dođe mi da se predam
Kad oko sebe gledam
Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Vene mi usred grudi
Vene zbog dragih ljudi
Ne pitaj mene
Izgubili smo vrime, previše smo tili
Al se barem nismo kao zmije krili
Mi smo narod jedan, podjednako vrijedan
Bez ljubavi gladan, bez radosti žedan
Stari se
Između nas sto svijetova
Između nas sto vijekova
Koje plavo more sad ljubi očima
Da mi je znat
Iza nas sto ratova
Iza nas sto prevara
Tko joj ruž sa usana skida
Dok ja skitam da mi je znat
Stari se, stari se
Al bez nje ni pakla ni raja
Pa se pitam ima li kraja
Ima li kraja
Stari se, stari se
Al bez nje na isto mi dođe
Kakav bio život mi prođe
Život mi prođe
Stari se, stari se, stari se
Ispred nas sumrak vremena
A iza nas zlatno sunce sja
Tko joj usne usnama dira
Dok ja sviram i pjevam
Ona nikad neće saznati
Ona nikad neće saznati
Da zbog nje svijet ću srušiti
Zapaliti i umrijeti
Lijepa li si
Kad se sjetim suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je
Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, velebita diko
Lijepa li si
Kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema
Ajde Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima
Geni kameni
Čvrsta ruka i poštenje
Sveta voda i krštenje
Budi čovik to je dika
Budi roda svoga slika
Nedaj na se, nedaj svoje
Nemoj tuđe, prokleto je
Jer ko život tako prođe
Ponosan pred Boga dođe
Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
Uzmi ili ostavi
Loša bila 45ta
Rasula nas preko svijeta
A sad nova loza raste
Vratile se doma laste
Plave krvi, bijela lica
Rađaju se nova dica
Na kamenu ka na svili
Di oduvik mi smo bili
Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rodeni
Uzmi ili ostavi
