U čarobnoj ljetnoj noći, 8. kolovoza 2024., drevni grad Imotski doživio je trenutke koji će se dugo, s ponosom i emocijama, prepričavati. Na impresivnom Stadionu Gospin dolac, uklesanom u kameno srce Imotske krajine, Marko Perković Thompson održao je svoj samostalni koncert pred desecima tisuća ljudi, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag glazbe, zajedništva i ljubavi prema Domovini.
Još od ranih popodnevnih sati grad je pulsirao posebnim ritmom. Obožavatelji su pristizali iz svih krajeva Hrvatske, Hercegovine i dijaspore – s hrvatskim zastavama, osmijesima i srcima punim iščekivanja. Mnogi su s ponosom nosili majice s natpisima pjesama koje su obilježile njihove živote. Svi su znali da će ovo biti više od koncerta – bit će to duhovno i glazbeno zajedništvo.
Kad su se ugasila svjetla, a prve note odzvonile kroz prirodnu akustiku Gospinog dolca, nebo iznad Imotskog zaplamtilo je svjetlom, a publika je, gotovo u jednom glasu, dočekala Thompsona s ovacijama koje su trajale minutama. Emocija je bila gotovo opipljiva – u svakom pogledu, stisku ruke, zastavi koja se vijorila u zraku.
Repertoar je bio snažan, dirljiv i pun simbolike. Publika je pjevala svaku riječ pjesama, često nadglasavala i samog Thompsona, stvarajući osjećaj da su svi zajedno dio nečeg svetog i velikog.
Posebni trenuci nastupili su kada je Thompson, u tišini, zahvalio hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i svima koji vole ovu zemlju iskreno i čisto. U tom trenutku stadion je utihnuo, a u zraku se osjetila duboka povezanost – ne samo s glazbom, nego s poviješću, žrtvom i identitetom.
Završnica koncerta bila je eksplozija emocija – pjesma "Vjetar s Dinare" pokrenula je more ruku i pjesme, a vatromet koji je obasjao nebo nad Imotskim zapečatio je večer kao savršenu.
Gospin dolac, taj čudesni amfiteatar prirode i kamena, nije samo bio pozornica – postao je svetište glazbe, domoljublja i zajedništva. A Marko Perković Thompson još jednom je pokazao zašto njegovi koncerti nisu samo nastupi – oni su doživljaj, katarza, slavlje i molitva u istom trenutku.
Oni koji su bili tamo znaju – ovo se ne može opisati, samo doživjeti.
A Imotski… Imotski će još dugo pamtiti ovu noć.
Imotski nije zaboravio!
